FINO.BA Blog

Formalno Informalno Neformalno Obrazovanje Blog sekcija

Blokada, navika, panika (ili kako izbjeći "slušanje u zasjedi")

Blokada, navika, panika (ili kako izbjeći "slušanje u zasjedi")

Često nam se dešava da se, u razgovoru sa nepoznatim ljudima, nađemo u situaciji kada nam ponestaje tema za razgovor. Iz rečenice u rečenicu hvata nas potajna, podmukla panika. Tada urnebesne misli stupaju na scenu.

„O čemu ćemo sada pričati? Je li u redu da pitam za porodicu? Ili da ipak kažem ono što je meni bitno? Ako to ne kažem, ništa nisam postigla. Bitno je da pokažem svoje stavove i da oni budu potvrđeni. Ma da, klimaću glavom još malo i onda ću reći, pa nek’ ide život. I onako mi se čini da mislimo isto.“

Ovu monodramu neizostavno prate i fizičke promjene poput rumenila, cupkanja, skretanja pogleda i prekrštanja ruku. Čini nam se da blokiramo jer razgovor ne ide putem koji smo mi zamislili; osjećamo se napadnutima i zato sad mi krećemo u napad. Po navici mi pričamo o sebi: meni, moje, ja, od mene, sa mnom, u meni... Naš sagovornik se povlači, gubi interesovanje i osjeća se zanemareno. Do sad i on vjerovatno glavom klima iz pristojnosti; grabi prvu priliku da okonča naš monolog i uz riječi „Drago mi je da smo se upoznali. Vidjećemo se opet...“ on odlazi, lažući.

U procesu savjetovanja sa Pasošem kompetencija između savjetnika i savjetovane osobe odigrava se slična situacija. Često se oni ne poznaju od ranije pa je za kvalitetno savjetovanje nužno da uspostave jasnu komunikaciju. U Priručniku za savjetnike „Pasoš kompetencija“ (str. 46) stoji da je „Umijeće komuniciranja jedna je od najvažnijih kompetencija koja povećava prilike za uspjeh, kako u profesionalnom tako i u osobnom životu.“ U istom se priručniku govori o aktivnom slušanju kao „ključu razumijevanja“, vještini koju mali broj ljudi posjeduje, a koja je temelj za izgradnju odnosa punog povjerenja, empatije, prihvatanja i brige za druge (str. 72).

U komunikaciju sa drugima svako ulazi iz svojih cipela. Ne postoji osoba istih iskustava i pogleda na svijet kakve imam ja. Ukoliko nepoznatim ljudima ne predočim svoje tumačenje objektivne stvarnosti, nije realno da očekujem da će oni o tome unaprijed nešto znati. Isto tako, slušajući njih, vjerovatno će poslana poruka biti iskrivljena kada ju ja protumačim kroz svoje šeme i postojeće naočale koje nosim.

Pretpostavimo da nam je cilj komunikacije da se razumijemo te da zajedno dođemo do nekih zaključaka. Ukoliko neko od nas odbije da skine svoje naočale i izuje cipele svoga života, teško ćemo se sporazumjeti. Izuzeci sigurno postoje kod onih nose slične dioptrije i iste marke obuće; no, čak i tada možemo da primjetimo kako smo iste patike različito razgazili.

Svako iz svoje stvarnosti pristupa razgovoru (str. 94). U procesu savjetovanja sa Pasošem kompetencija, savjetnik ima i tu odgovornost da pomogne savjetovanoj osobi pri preciziranju njenih vještina. U praksi se pokazalo da se savjetnicima po nekad desi da „zablokiraju“. Povod tome može biti pričanje o temi o kojoj savjetnik ne zna mnogo, opširno izlaganje savjetovane osobe o njenim aktivnostima ili, nasuprot tome, njeno ograničeno dijeljenje informacija o svom životu. Sva tri slučaja imaju jednu zajedničku stvar: razgovor se ne odvija kako je to savjetnik zamislio. On najčešće priželjkuje da će savjetovana osoba biti direktna, otvorena, pristupačna i spremna za saradnju. Pita li se savjetnik kakvu dioptriju ima ta osoba, ili u kojim cipelama dolazi na savjetovanje?

Jedan od tipova nepoželjnog slušanja naziva se „slušanje u zasjedi“ tokom kojeg slušatelj (tj. savjetnik) zanemaruje glavnu misao sagovornika i fokusira se na „propust“ kako bi kasnije ga mogao istaknuti (str. 73). Ovu zamku možemo prepoznati kada osjetimo naznake one panike i „blokade“ koje nas tjeraju da pričamo o sebi i onome što je nama bitno. Time težište razgovora po navici pomijeramo na sebe i sve smo dalje od našeg cilja – aktivog slušanja i razumijevanja. Čemu onda savjetovanje?

Slušamo li se?

Uvidjevši povezanost između cipela, naočala, stvarnosti i komunikacije, pronašla sam alatku koja bi mogla da nas zadrži na putu ka cilju. Pošto „blokadu“ prepoznajemo po panici u sebi, tada možemo da povučemo „ručnu kočnicu“. Svoje misli i stavove možemo da zaustavimo i dozvolimo sebi da aktivno slušamo svog sagovornika. Da sam najbolji savjetnik na svijetu ne bi imalo smisla da mislim kako sam veći stručnjak od savjetovanih osoba u domenu njihovih života. Oni su ti koji Pasošem putuju kroz sebe i na tom putu imaju zadnju riječ. Zato je neophodno opustiti se, otpustiti vlastita očekivanja, pratiti, slušati da bi se čulo i ići u korak sa savjetovanim osobama. To je jedini način da ostanemo znak pored njihovog puta, a ne pored puta neke druge, izmišljene osobe.

 

Nikolina Garača

 

Literatura:

Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH. (2014). Priručnik za savjetnike „Pasoš kompetencija“. Sarajevo

Ocijeni ovaj blog zapis:
Nastavi čitati
5866 pregleda
0 Komentara
Featured

Važnost opažanja u radu sa Pasošem kompetencija

Sistem Pasoša kompetencija uz sve prilagodbe i promjene koje je prošao prilikom traženja prave forme za primjenu ovog instrumenta u Bosni i Hercegovini i dalje počiva na dva stuba. Prvi stub je sama mapa Pasoša kompetencija, a drugi je savjetodavni proces koji prati popunjavanje mape. S obzirom da savjetovanje koje se veže uz Pasoš kompetencija ima sve karateristike savjetodavnog procesa kakvog poznajemo iz drugih oblasti savjetodavnog rada, ovdje će biti riječi o opštim kriterijima na koje se mora obratiti pažnja prilikom savjetovanja, a tiču se opažanja (po teoriji i praksi Schulz von Thun-a). No, sve navedeno u slijedećim redovima da se i preporučuje se primijeniti i tokom savjetovanja klijenata sa Pasošem kompetencija.

Savjetovanje je komunikacijski i interakcijski proces između savjetnika i savjetovane osobe. Cilj savjetodavnog procesa sa Pasošem kompetencija je identificiranje, preciziranje i vrednovanje informalno stečenih kompetencija te pokretanje osobe da sebe i svoj život posmatra kao cjelinu, da osvijesti svoje djelovanje u svakoj sferi i identifikuje za tu oblast stečene vještine, znanja i kompetencije, koje ne moraju nužno poticati iz oblasti formalnog ili neformalnog učenja. S obzirom na specifikum okruženja u kojem će se primjenjivati Pasoš kompetencija u početnoj fazi (rad sa marginaliziranim grupama stanovništva koje imaju niz egzistencijalnih i socio-ekonomskih problema) te na činjenicu da se većina osoba koncentriše na svoja stručna, diplomom ili certifikatom dokazana znanja i vještine, uloga savjetnika koji radi sa Pasošem kompetencija time postaje još kompleksnija. Pomoć u savladavanju ove kompleksnosti nudi teorija i praksa F. Schulz von Tuhn-a[1]. Polazeći od humanističkih, sistemskih i individualno-prisholoških teorija Schulz von Tuhn je sedamdesetih godina prošlog vijeka razvio tzv. „komunikacijskih kvardrat“. Suština komunikacijskog kvadrata je pretpostavka da se svaka poruka može interpretirati (od strane primatelja), ali i biti poslana (od strane pošiljaoca) na četiri različita nivoa. Stoga kad govorimo o ovom modelu i u literaturi i u praksi naći ćemo ga između ostalog i pod imenom „četiri strane jedne poruke“. Dijagram 1 (vidi dolje) prikazuje nivoe na kojim se neka poruka može saopštiti, ali istovremeno i nivoe na kojim se poruka može primiti, odnosno shvatiti. Dakle, svaki put kada pošaljemo poruku, možemo to učiniti na četiri različita nivoa:

  • Predmetni sadržaj poruke (dajemo informaciju u stvarima i događajima u svijetu oko nas)
  • Samoočitovanje (dajemo informaciju o samom sebi, o našem trenutnom stanju, osjećanjima i sl.)
  • Opis odnosa (dajemo informaciju o tome kakav je naš odnos prema primatelju poruke, šta mislimo o njemu i kako definišemo naš uzajamni odnos)
  • Apel (pokušavamo da utičemo na primatelja poruke da misli, osjeća ili djeluje na određeni način)

Dijagram 1: Komunikacijski kvadrat[2]

 

Istovremeno, na sva ova četiri nivoa možemo i primiti poruku. Ovo je detaljnije prikazamo u dijagramu 2 (vidi dolje). U konkretnoj situaciji svaku izjavu, pitanje ili poticaj koji izgovorimo kao savjetnik naš klijent (savjetovana osoba) može interpretirati na četiri načina. Stoga je izuzetno važno uskladiti verbalni i neverbalni govor, odnosno kao savjetnik slati jasne poruke koje će biti usklađene i sa našim govorom tijela i tonom koji koristimo pri izgovaranju poruke, kako bismo na najmanju moguću mjeru sveli moguće nesporazume i ostvarili odnos povjerenja s klijentom.

Dijagram 2: Četiri uha primatelja poruke[1]

 

Kao savjetnik, dakle, moramo obraćati pažnju na način formulacije, ton, mimiku, gestikulaciju, položaj i govor našeg tijela, ali istovremeno obraćati pažnju na iste ove poruke koje nam dolaze neverbalno od strane klijenta kako bismo mogli proniknuti u stvarno značenje poruke koju klijent šalje.

Prilikom komunikacije savjetnik pored svega navedenog ima zadatak i da paralelno sa praćenjem dva gore opisana procesa, na meta nivou prati i kontroliše procese koji se odvijaju unutar njega samog, te cjelokupnu savjetodavnu situaciju. Procesi razmišljanja, vrednovanja, zauzimanja stava prema nekome ili nečemu sastavni su dio naše svakodnevice i neprekidno se odvijaju. Kako ne bismo u ulozi savjetnika došli u situaciju da savjetovanoj osobi namećemo svoje sisteme vrijednosti, svoje načine razmišljanja ili nudimo svoja rješenja, jer se ovo u potpunosti kosi sa humanističkim pristupom savjetovanju, moramo biti u stanju pratiti i naše lične procese, držati ih pod kontrolom i ne nametati ih kao jedine ispravne. Na ovaj način zapravo savjetovanu osobu stavljamo u centar dešavanja i nudimo joj mogućnost da unutar svog sistema dođe do novih perspektiva, zaključaka i rješenja problema. Kao pomoć za ovaj dio savjetodavnog rada nudi se model “unutrašnjeg tima” kojeg je također razvio Schulz von Thun i javnosti predstavio krajem 90-tih godina prošlog vijeka. Model unutrašnjeg tima pretpostavlja da u svakoj osobi zapravo “živi” više različitih “duša” koje se javljaju sa svojim zaključcima i reakcijama tokom svake komunikacije i interakcije sa drugim ljudima, mnogo prije nego mi sami progovorimo u toj komunikaciji. Kako bi u procesu savjetovanja savjetnik odabrao pravu “dušu” koju će pokazati prema vani, odnosno kako bi reagovao na pravi način mora biti svjestan (emocionalnih) procesa koji se odvijaju unutar njega samog.

Dodatno tome, savjetnik je u savjetodavnom procesu odgovoran za kontrolu cjelokupne savjetodavne situacije. Počev od kontrole zadatog vremenskog okvira u kojem bi trebalo da se održi savjetovanje, preko strukture samog razgovora, pa do ostvarivanja koraka sa klijentom u pravcu zajednički definisanog cilja.

Dakle, opažanje savjetnika mora se odvijati istovremeno na više nivoa:

  • opažanje onoga što on sam govori (kakvu poruku šaljem, na kojem nivou, da li su mi usklađeni verbalni i neverbalni govor)
  • opažanje onoga što klijent govori (kakvu mi to poruku klijent šalje, na šta tačno se odnosi određena izjava, čitanje i povezivanje neverbalnog govora klijenta sa izgovorenim rečenicama)
  • opažanje sopstvenih reakcija savjetnika na poruke koje prima od strane klijenta (moderiranje unutrašnjeg tima i odabir prave „duše“ koja će nastaviti razgovor sa klijentom)
  • opažanje cjelokupne sitiuacije (gdje se trenutno nalazimo, vrijeme preostalo do kraja savjetovanja, mogući budući koraci ka zajedničkom cilju, planiranje smislenog i jasnog zaključka sastanka)

Ovakva vrsta simultanog (gotovo istovremenog!) praćenja više stvarnosti može se i mora uvježbavati. Savjetodavni proces umnogome zavisi od tipa ličnosti, kako savjetnika, tako i savjetovane osobe i svaki će savjetodavni proces biti drugačiji, jer je bit i poenta prilagoditi se klijentu. Instrumenti poput Pasoša kompetencija te poznavanje i primjena modela koje je razvio F. Schulz von Thun mogu biti velika pomoć na putu usavršavanja naših savjetodavnih vještina, no praksa i stalno uvježbavanje ovog procesa i dalje ostaju jedini put do „savršenog“ savjetovanja.

 

[1] Izvor: Web-stranica Vier-Ohren-Modell (URL: http://www.vier-ohren-modell.de/probleme-im-4-ohren-modell-nach-schulz-von-thun/; letzter Zugriff: 05.10.2013)

[1] Friedmann Schulz von Thun je njemački psiholog i komunikolog, rođen 1944. godine, osnivač hamburškog Instituta za komunikaciju.

[2] Izvor: Web-stranica Schulz von Thun-Institut für Kommunikation (URL: http://www.schulz-von-thun.de/index.php?article_id=71; letzter Zugriff: 05.10.2013)

Ocijeni ovaj blog zapis:
Nastavi čitati
7396 pregleda
1 Komentar
Featured

Nedirektivni pristup savjetovanju (po Carl Rogersu)

U osnovi savjetodavnog procesa potpomognutog instrumentom Pasoš kompetencija stoji nekoliko pristupa koje bismo kao savjetnici trebali najprije razumjeti, prihvatiti i stalno ih biti svjesni tokom procesa savjetovanja. Radi se o konstruktivističkom pristupu učenju te o humanističkom pristupu čovjeku. Šta ovo tačno znači i kako se reflektuje na sam proces savjetovanja pogledaćemo u nerednim redovima. Ovo je pokušaj da se u najkraćem spomenu teorijski radovi i razvijene metode vodećih stručnjaka iz ove oblasti te da se u vidu preporuke povežu sa praksom prilikom primjene instrumenta Pasoš kompetencija.

Biti svjestan činjenice, odnosno jednog od osnovnih konstruktivističkih postulata da „moja stvarnost nije ista kao tvoja stvarnost“ i da ne gledamo svi kroz iste naočari svijet oko sebe, ne samo da olakšava profesionalno djelovanje savjetnika, nego omogućava lakšu, zdraviju i jasniju komunikaciju i u svakodnevnom životu. No, vratimo se samom procesu savjetovanja – poštivanje osobe koju savjetujemo znači potpuno prihvatanje činjenice da se pred nama nalazi osoba koja je slobodno biće „sa pravom na dostojanstvo bez obzira na njegovu uspješnost, obrazovanje ili materijalno stanje“ (Janković, 1997.). Nedirektivni pristup savjetovanju, razvijen od strane Karla Rodžersa (Carl Rogers), pruža mogućnost da se u proces savjetovanja integrišu gore navedeni postulati.

Rodžers smatra da se ovakvim pristupom postiže nekoliko stvari:

  • savjetovanoj osobi (klijentu) se pomaže u njihovom sopstvenom rastu, razvoju i prilagođavanju životnim uslovima,
  • savjetovana osoba se stavlja u središte zajedno sa njenim poteškoćama, problemima, ali i sa njenim potencijalima koji kasnije treba da postanu presudni faktori za savladavanje problema (klijentom vođeno savjetovanje),
  • osoba se osposobljava za samostalno i uspješno djelovanje, rješavanje i savladavanje aktuelnih ali i budućih problema. (v. Rogers, 1995.).

S obzirom na to da proces savjetovanja sa Pasošem kompetencija teži da postigne upravo ovdje navedeno, izuzetno širok prostor se otvara za primjenu Rodžersovog nedirektivnog pristupa savjetovanju prilikom korištenja Pasoša kompetencija.

Pogledajmo najprije razliku između direktivnog i nedirektivnog pristupa savjetovanju, predstavljenu u donjoj tabeli:

 

ULOGA SAVJETNIKA

UDIO U RAZGOVORU

REZULTAT

DIREKTIVNI PRISTUP

Određuje cilj i metode za njegovo postizanje

 

 

80%

Trajna ovisnost o savjetniku

Rješava problem

Vraćanje po savjet svaki put kada se pojavi novi problem

Zna kad je problem riješen

Nesposobnost samostalnog nastavka života

NEDIREKTIVNI

PRISTUP

Strpljivo i aktivno sluša

 

 

 

 

 

 

30%

Savjetovana osoba sama identifikuje i definiše problem

Postavlja pitanja da bi pomogao u izražavanju i jasnijem formulisanju problema

Samostalno postavlja ciljeve

Pomaže pri izboru mogućih rješenja, ne nameće

Odlučuje o promjenama koje želi napraviti

Konstatuje pozitivne pomake, pojačava motivaciju

Preduzima akcije

Potiče kreativnost, aktivnost i samostalnost savjetovane osobe

Osoba samostalno ostvaruje ciljeve koje je sama postavila


Za savjetovanje sa Pasošem kompetencija od presudne je važnosti da savjetnik prihvati načela humanističkog pristupa čovjeku te da ne stavlja sebe i svoje subjektivno viđenje stvarnosti iznad savjetovane osobe i njenog viđenja svijeta. Ciljevi savjetovanja sa Pasošem kompetencija su: zajedničko formulisanje cilja savjetovanja iz prespektive savjetovane osobe, omogućavanje savjetovanoj osobi da samostalno sagleda svoja znanja, vještine i kompetencije, omogućavanje savjetovanoj osobi da iz drugačije perspektive sagleda svoja postignuća, definisanje plana za dalji razvoj kompetencija. Kada se u toku samog savjetovanja ostvare ovi ciljevi to savjetovanoj osobi daje novi polet, odnosno jača njeno samopouzdanje, jer uspijeva u samoj sebi prepoznati sve potrebne resurse za prevazilaženje problema, ali i identifikovati svoje slabe tačke na kojima valja dalje poraditi. Sa druge strane, sama činjenica da u okviru direktivnog pristupa savjetovanju savjetnik zauzima glavnu ulogu te gotovo „propisuje“ koji su to naredni koraci, dijeleći tako recepte za rješavanje određenog problema, stavlja savjetovanu osobu u podređen i ovisan položaj. Direktivnim pristupom savjetovanju ne stvara se samostalna, nego submisivna osoba. Kod nedirektivnog pristupa savjetovanju, klijent je u centru samog procesa. Savjetnik je i dalje taj koji je odgovoran za strukturu i tok cjelokupnog procesa savjetovanja, ipak sve drugo je usmjereno na klijenta. Biografija klijenta je u prvom planu, klijenta se osnažuje i omogućuje mu se da samostalno verbalizuje svoj problem, oslobodi se negativnih emocija, sagleda i identifikuje svoja postignuća, identifikuje buduće ciljeve i odredi svoje akcije za postzianje tih ciljeva. Klijent koji u toku samog savjetodavnog pocesa osjeti i uvidi da je u stanju samostalno, uz uz neznatnu pomoć (svega 30% udjela u razgovoru), preći sve navedene korake, ima za budućnost i buduće probleme jedno od najjačih oružja – svjesnost o sopstvenim resursima.

Kako ovo izgleda u praksi i na koji način zapravo pravimo konkretnu razliku između direktivnog i nedirektivnog pristupa savjetovanju, vidjećemo u slijedećoj tabeli:

 

DIREKTIVNO SAVJETOVANJE

 

NEDIREKTIVNO SAVJETOVANJE

savjetnik kaže, ukazuje, upućuje

savjetovatelj pita

savjetnik drži glavnu riječ 

savjetovatelj sluša i pokazuje razumijevanje

savjetnik kritikuje

savjetovatelj cijeni

savjetnik određuje 

savjetovatelj strukturira 

orijentisanost ka problemu

orijentisanost ka riješenju

gotovo samostalan rad savjetnika na rješavanju problema

zajednički rad na rješavanju problema

analiza slabosti

naglašavanje kvaliteta i sposobnosti

fokusiranje na nedostatke

korištenje ličnih resursa

          

Aktivno slušanje, empatija, poštovanje drugog i drugačijeg, tolerancija, autentičnost/iskrenost, zainteresiranost i jasnoća poruka osnovni su preduslovi za uspješno savjetovanje.

Aktivno slušanje i jasnoća poruka pretpostavljaju usklađenost sopstvenog verbalnog i neverbalnog govora. Kako je naš neverbalni govor zapravo jako teško kontrolirati, jer se on dešava podsvjesno, najbolji način za usklađivanje vrebalnog izražavanja i neverbalnog govora je iskrenost, odnosno autentičnost. Pokušavamo li obmanuti klijenta, govoreći stvari koje ne mislimo, naše će tijelo odaslati suprotne poruke, što će klijenta zbuniti i dovesti do neugodne i neprijatne atmosfere, te stvaranja nepovjerenja. Empatija je sposobnost da se stavimo u ulogu onog drugog i razumijemo njegove osjećaje. Kako bismo ovo postigli od izuzetne važnosti je aktivno slušanje i poštivanje sistema osobe koja je pred nama. Svoje vrijednosti i svoje poglede na svijet u toku procesa savjetovanja treba ostaviti po strani. S obzirom da je klijent u centru procesa savjetovanja važno je razumjeti njegove osjećaje i shvatiti njegove sisteme vrijednosti, kako bismo kao savjetnici mogli upravljati procesom savjetovanja. U praksi u ovom slučaju pomaže parafraziranje. Čak iako se ne slažemo sa klijentovim stavovima, potrebno ih je prihvatiti i dati do znanja klijentu da ga slušamo, ne nametati svoje stavove.

Primjer:

Klijent: Kada sam saznala da sam pala na ispitu, srušio mi se svijet. Bila sam jako uznemirena i plakala sam. Možda ću morati obnoviti ovu godinu.

Savjetnik (nedirektivni pristup): Zabrinuti ste jer biste mogli ponavljati godinu.

Savjetnik (direktivni pristup): Ma dajte, pa svaki student je bar jednom pao na ispitu. Zar ne možete ponovo polagati?

Savjetnik koji koristi nedirektivni prsitup izgovorenom rečenicom pokazuje klijentu da razumije njegova osjećanja, pokazuje mu da ga je aktivno slušao, prihvata i cijeni zabrinutost klijenta, pokazuje zainteresiranost za problem. Dok, savjetnik koji koristi direktivni pristup potpuno negira osjećaje svog klijenta, proglašava ih neprimjerenim („ma dajte“) dajući primjer svih ostalih studenata koji su bar jednom u životu pali na ispitu, zapravo ne olakšava, nego proglašava smiješnim problem s kojim se klijent susreće. Ovo vodi nastanku nepovjerenja i neugode, a samim tim i neuspješnom savjetovanju.

Koištenjem nedirektivnog pristupa kojeg je do u tančine razradio Rodžers dajemo klijentu šansu da sam pronađe riješenja za svoje probleme, dok savjetovatelji zapravo igraju ulogu „katalizatora“ ili bolje rečeno, samo su sredstvo za napredak klijenta. U praksi se nedirektivni pristup odlikuje: jednostavnim govorom, usklađenošću riječi, glasa i tijela, opuštenim i otvorenim položajem tijela, otvorenim pogledom, prikladnim izrazima lica i prikladnim pokretima, svjesnošću i osjetljivošću na lični prostor, parafraziranjem, empatiziranjem, postavljanjem otvorenih pitanja, korištenjem cirkularnih pitanja u svrhu promjene perspektive savjetovane osobe, izbjegavanjem sugestivnih pitanja, izbjegavanjem nagomilanih pitanja, izbjegavanjem procjenjivanja ili ocjenjivanja postupaka, ponašanja ili planova savjetovane osobe.  

Samo kontunuirana savjetodavna praksa, refleksija o sopstevenim postupcima nakon svakog savjetovanja i kolegijalna supervizija mogu pomoći pri potpunom prihvatanju Rodžersovih smjernica za provođenje nedirektivnog savjetovanja.

_____________________________________________________________ 

Literetura:

J.Janković, Savjetovanje nedirektivni pristup, Alinea. Zagreb, 1997

C.R. Rogers, Kako postati ličnost, Nolit. Beograd, 1995.      

Materijali sa seminara održanih 2012-2013.     

Ocijeni ovaj blog zapis:
Nastavi čitati
7867 pregleda
2 Komentara

Brošura „Moje kompetencije, moja šansa za uspjeh“

Brošura „Moje kompetencije, moja šansa za uspjeh“

Mnogi se često zapitaju, koje sve poslove mogu uspješno obavljati, odnosno u kojim poslovima imaju predispozicije za uspjeh. Mladima se često nedopušta razvoj i promocija vlastitih stavova i sposobnosti, nego se od njih traži da slijede već zadate norme ponašanja. Kreativnost i inovativnost, često su nepoželjni u poslovnim politikama preduzeća i društvu uopšte. To se uglavnom dešava zbog toga što donosioci odluka imaju strah od promjena. Takvim načinom razmišljanja, mladi gube samopouzdanje, jer nemaju prilike da svoja znanja razviju u vještine i kompetencije

Brošura „Moje kompetencije, moja šansa za usjeh“, govori o identifikaciji, razvoju i bilansiranju znanja, vještina i kompetencija, uz pomoć instrumenta „Pasoš kompetencija“. Kroz Pasoš analiziramo svoj život kroz 8 (osam) životnih polja, i to: školovanje, dodatno usavršavanje, poslovni život i praksu, kućanstvo i porodicu, hobije i interese, služenje vojnog roka i/ili civilnu obavezu, politički i /ili socijalni angažman i posebne životne situacije (pozitivne i negativne). Dakle, cijeli život jedne osobe može se predstaviti kroz ova polja djelovanja, a sigurno je da se iz svih životnih situacija nauči nešto, što čovjeku koristi u životu. „Pasoš kompetencija“ nam pomaže da ojačamo vlastito samopouzdanje, te lakše i jednostavnije predstavimo svoje sposobnosti.

 

Da bi uspjeli, moramo poboljšati stav prema sebi i svojim dostignućima u životu. Moramo misliti da je moguće ostvariti sve, i da nećemo odustati bez obzira na prepreke. Ako uvijek budemo radili ono što smo do sada radili, uvijek ćemo postizati ono što smo do sada postizali. Da bi postigli više, dobro je da izađemo iz lične zone komfora i zakoračimo u situaciju u kojoj nismo bili. Zato, ulažite u sebe i razvijate svoja znanja, vještine i kompetencije, kako bi ostvarili vlastiti napredak.

 

Usudi se! Popuni “Pasoš kompetencija” i uoči vlastite sposobnosti.

 

Sve informacije o brošuri, kao i popunjavanju vlastitog “Pasoša kompetencija, možete dobiti putem e-maila: Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli..

Ocijeni ovaj blog zapis:
Nastavi čitati
20732 pregleda
2 Komentara

Igra li Pjanić na pravoj poziciji? (Koristi PK za poslodavce)

Igra li Pjanić na pravoj poziciji? (Koristi PK za poslodavce)

Dragi savjetnici i multiplikatori!

Kao dio našeg velikog tima, odlučio sam pisati na ovom blogu. Tokom naših zajedničkih sastanaka, gotovo uvijek se postavlja pitanje:"Koje su koristi Pasoša kompetencija?" Imajući u vidu ovu činjenicu, odlučio sam napisati i kratak vodič-brošuru koja se tiče razvoja kompetencija, u svrhu (samo)zapošljavanja, koja uskoro izlazi iz štampe. 

Dijelove te brošure, prezentovat ću u narednim blogovima... Dakle, idemo sa prvim blogom, a on se tiče koristi "Pasoša kompetencija" za poslovdavce, onako, kako ja to vidim...

Mnogi poslodavci ne mogu, a često i ne znaju postaviti strategiju svog tima, pa ne postižu rezultate koje žele. Veoma često u našim kompanijama, "menadžeri" ne znaju sposobnosti vlastitog tima, pa prenesim značenjem, možemo reći, da Pjanića stave na gol, Džeku u odbranu, a Kolašinca u vrh napada.

Menadžeri koji žele dobro svojoj kompaniji, moraju konstantno ulagati u intelektualni kapital. Tu se prije svega misli na stalno usavršavanje ličnih i timskih vještina. Vrijednost preduzeća više ne određuje knjigovodstvena vrijednost opreme, mašina i postrojenja. Danas na „tržištu mozgova“, sve više se cijene sposobnosti radnika i njihovo znanje. Takođe, menadžeri moraju znati da razvijaju lične kompetencije i kompetencije svojih podređenih.

Da bi se ovaj proces olakšao, menadžeri bi trebali koristiti instrument "Pasoš kompetencija". Uz pomoć "Pasoša kompetencija", olakšava se proces identifikacije i razvoja znanja, vještina i kompetencija zaposlenih, što u konačnici znači povećanje samopouzdanja radnika i bolje upravljanje ljudskim resursima. Popunjavanjem "Pasoša kompetencija", menadžer tačno može vidjeti za koje poslove su njegovi zaposleni sposobni, i u kojim oblastima mogu najviše doprinijeti razvoju kompanije. Neko može biti izvanredan marketar, ali ako ga postavite na radno mjesto u finansijama, vjerovatno neće moći dati svoj maksimalni doprinos. Uz pomoć "Pasoša kompetencija", svako može uočiti, kako i na koji način, umanjiti i neutralizirati svoje loše strane, a maksimizirati svoje dobre, odnosno jače strane. Kada zaposleni zna koliko vrijedi, i kada mu poslodavac povjeri zadatke, za koje je nadaren, rezultat je lojalan, vrijedan i produktivan radnik, ali i lojalan i zadovoljan klijent/kupac.

 

Dakle, koristi popunjavanja "Pasoša kompetencija", kao instrumenta razvoja i upravljanja ljudskim resursima je sljedeća:

 

  1. Jačanje samopouzdanja zaposlenih;
  2. Bolja produktivnost;
  3. Radnici se osjećaju cijenjenim, a spoznaja sopstvenih jačih strana ih čini motiviranim i učinkovitim;
  4. „Pasoš kompetencija“ podržava razvoj ljudskih resursa i utvrđuje potrebu za usavršavanjem;
  5. „Pasoš kompetencija“ može uz podršku pratiti procese promjene u preduzećima;
  6. Sa zadovoljnim radnikom, imate zadovoljnog kupca, a zadovoljni kupac vam donosi zaradu.
Ocijeni ovaj blog zapis:
Nastavi čitati
21011 pregleda
5 Komentara

Copyright 2012 Projekat "PODRŠKA OBRAZOVANJU ODRASLIH"

Sva prava zadržana.

Web hosting & custom CMS by Total Solutions

Svi materijali objavljeni na ovom portalu su vlasništvo projekta "PODRŠKA OBRAZOVANJU ODRASLIH" i kao takvi ne mogu se prenositi, objavljivati, kopirati jednim dijelom ili u cijelosti.

Za dobijanje saglasnosti za korištenje objavljenih materijala, članaka, audio/video sadržaja i ostalih materijala pošaljite zahtjev na mirza.jusufovic@giz.de